U skladu sa članom 93. stavom 5. Krivičnog zakonika Republike Srpske niko nema prava da traži od građana da podnese dokaze o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanosti.
Redovno se dešava da kada gledate listu dokumenata koji su vam potrebni pred nekom državnom institucijom, na njoj se nalazi i uvjerenje o nekažnjavanju odnosno neosuđivanost što dovodi do apsurdne situacije da upravo one instiucije koje bi trebalo da sprovode zakone postupaju protivno njima.
Na stranu to što ćete to uvjerenje platiti 35-40 KM ako nemate potvrdu Zavoda za zapošljavanje da niste zaposleni, ako ne znate (a uglavnom ne znamo) da je isto besplatno ako imate potvrdu sa biroa, poenta je da to u skladu za zakonom NIKO nema prava da vam traži.
Pa je (ili bi makar moralo biti ) dovoljno da napišete da – U skladu ča članom 93. Stav 5. Krivičnog zakonika RS, niste dužni isto dostaviti, odnosno da je protivzakonito to od vas tražiti.
Problem nastaje u situaciji kakva je kod nas, kada je posao teško naći, niko ne želi rizikovati, pazite ironije, postupajući u skladu sa zakonom. Mnogo je lakše uraditi, kako vam se kaže, nego kako je ispravno.
Još ako ste se u nekom trenutku poslije rođenja selili ( a većinom jesmo), morate po to uvjerenje u mjesto rođenja ( pa računajte koliko će to koštati) ili slati punomoć da to neko za vas uradi. Plaćati u svakom slučaju da li išli sami ili neko ( ako imate koga) vadio isto u vaše ime i za vaš račun, sve vrijeme imajući u vidu da to niko nema pravo od vas da traži, ali ga vi eto ipak dostavljate.
