Prije svega, važno je istaći da je postupak podjele bračne tekovine samostalan i odvojen od postupka razvoda braka. Postupak podjele bračne tekovine se pokreće tužbom u parničnom postupku, a može se pokrenuti i za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali i poslije prestanka bračne zajednice.
Imovina bračnih supružnika može biti biti zajednička ili posebna.
Zajedničku imovinu čini imovina koju su bračni supružnici stekli radom tokom bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine. Pokloni trećih lica učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.) ulaze u bračnu tekovinu, bez obzira na to koji ih je bračni partner primio, ukoliko drugačije ne proizlazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera. Takođe se bračnom tekovinom smatraju i dobitak od igara na sreću kao i prihodi od intelektualne svojine ostvareni za vrijeme trajanja bračne zajednice.
Posebnu imovinu supružnika predstavlja imovina koju bračni supružnik ima u času zaključenja braka, kao i Imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni supružnik stekne po nekom drugom zakonskom osnovu, za koji nije propisan princip zajedničke imovine, na primjer naslijedi neku imovinu.
Kada je riječ o podjeli zajedničke imovine supružnika smatra se da imovina stečena u toku trajanja braka pripada podjednako svakom supružniku, odnosno u jednakim delovima od po 50% i to bez obzira ko je od partnera kupio imovinu i na čije se ime ta imovina vodi. Međutim, ova pretpostavka o jednakosti udjela u zajedničkoj imovini je oboriva, te svaki bračni supružnik može zahtijevati da mu sud odredi veći dio od pripadajuće mu polovine zajedničke imovine, ako dokaže da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine očigledno veći od doprinosa drugog bračnog supružnika.
U takvim slučajevima supružnik treba da dokaže da je njegov udio u zajedničkoj imovini veći, pri čemu će sud uzeti u obzir ne samo lični dohodak i zaradu svakog bračnog supružnika, već i pomoć jednog bračnog supružnika drugome, radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko vaspitanja i podizanju djece, kao i o svakom drugom vidu rada i saradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Bračni supružnik koji je svojim radom u toku bračne zajednice doprinio održavanju i povećanju posebne imovine drugog bračnog supružnika (npr. unapređivanjem poljoprivrednog imanja i slično), može tužbom zahtijevati da mu drugi bračni supružnik da odgovarajuću naknadu u novcu. Kada nije moguće izvršiti fizičku diobu imovine stečene za vrijeme trajanja braka jer je npr. u pitanju jedan stan, pristupa se sudskoj prodaji stana, a novac od prodaje se dijeli na jednake dijelove.
